SDP BiH
Analiza firmi u stečaju

Radnici i radnice u agoniji

Forum sindikalnih aktivista i aktivistica Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine  je u toku 2016. organizirao seriju seminara pod nazivom «Put progresivne ljevice u BiH, koji imaju za cilj dati stvaralački doprinos obnovi, preobražaju i razvoju ljevičarske političke misli i djelovanja kroz razgovor, promišljanja i razmjenu mišljenja relevantnih društvenih aktera.

Kroz otvoren i konstruktivan dijalog, FSA želi definirati politički okvir za progresivno djelovanje iznalaženjem pravednih i održivih rješenja za goruće probleme i izazove sa kojima se susreću radnici i radnice, a koji stvaraju sve veće klasne i rodne nejednakosti, podijeljenost, siromaštvo i društvenu isključenost. To uključuje oblikovanje modernih i razvojnih javnih politika u oblasti ekonomije i rada u cilju kreiranja pune zaposlenosti, dostojanstvenih plata i uvjeta rada i  jačanja radničke participacije.

Kroz tranziciju i privatizacijski proces uništeno je mnogo firmi i stotine hiljada radnih mjesta u proizvodnim djelatnostima, što je povećalo nezaposlenost i dramatično pogoršalo materijalni i društveni status radničke klase u Bosni i Hercegovini. Posebno su pogođeni muškarci kao dominantna radna snaga u industriji. Broj zaposlenih muškaraca se smanjio za trećinu u odnosu na 1991. godinu, a broj zaposlenih žena za desetinu.

Iako neke firme realno nisu ni mogle opstati u novonastalim okolnostima tržišne ekonomije i snažne konkurencije, mnoge su i mogle biti spašene. One su mogle biti rekonstruirane, višak radnika zbrinuto socijalnim programima ili programima za prekvalifikacije, a potrebe za investicijama osigurane kroz poticaje Vlade, kao i kroz stjecanja novog znanja i nabavke modernih tehnologija. Ali volje i znanja za takvo nešto nije bilo!

Zapravo, vlast je potpuno nespremno ušla u taj proces i nije mnogo marila za posljedice. Ovako važan i obiman proces bilo je potrebno dobro pripremiti kroz donošenje adekvatnog zakonskog okvira, jačanja kapaciteta institucija, ljudskih resursa te pripremu uvjeta na tržištu i novoj ekonomiji. Uz privatizacijske zakone morali su se donijeti i zakoni koji suzbijaju korupciju i kriminal te reguliraju rad inspekcijskih organa. Bilo je potrebno revidirati trgovinske ugovore te donijeti zakone koji bi transformirali tržište, preduzeća i privredu i na taj način omogućili zdrav proces privatizacije koja bi potom dala željene rezultate.

Također, bilo je potrebno na vrijeme osmisliti i pripremiti programe za socijalno zbrinjavanje radnika i radnica koji će u tom procesu ostati bez posla. Bankarski sistem nije pratio proces privatizacije, što je značilo da su finansijska sredstva potrebna za dodatne razvojne investicije izostala u trenutku kada su bila potrebna. Obrazovni sistem tada, kao ni sada, nije bio usklađen sa potrebama tržišta rada i zahtjevima nove privrede. Pravosudni sistem, također, nespreman je ušao u ovaj proces, a često postoji sasvim opravdana sumnja da je bio saučesnik u neregularnim radnjama. U toku cijelog procesa nije bilo privrednog suda, što je dodatno otežavalo već tešku situaciju jer se na presude čekalo godinama.

Osim nespremnosti, vlast je kroz izdavanje cetifikata i vaučera omogućavala radnicima otkup udjela u firmama, što se zapravo u praksi pretvorilo u preprodaju istih za sitan novac. Tako su mnoge firme otišle u bescijenje, iako je njihova vrijednost bila daleko veća. Zapanjujući je podatak da je od devet milijardi KM prodane vrijednost firmi u procesu privatizacije naplaćeno svega šest posto. Jasno je ko je gubitnik, a ko dobitnik ovog procesa.

Ipak, neke firme, poput Granita u Jablanici su se održale i nastavile raditi sve dok nisu postali meta onih koji bi rado postali vlasnici profitabilne rude granita. Stečajni postupak u ovoj firmi ulazi u sedmu godinu bez izgleda da će se uskoro okončati. Zapravo, propisi o stečajnom postupku su osmišljeni na takav način da stečajni upravitelj i nema interesa da taj proces dovede do kraja. Studija slučaja «Kad je kamen kruh» detaljno predstavlja zašto i kako sprega politike, sudstva i stečajnog upravitelja drži Granit u svojim kandžama, čineći sve da ova firma propadne. To bi za njenih 212 radnika i radnica značilo gubitak posla i jedinog prihoda za njih i njihove porodice. Iako je firma bilježila konstantan rast proizvodnje sve do 2001, Granit je zbog štetnih političkih odluka doveden u veoma lošu situaciju. Godine 2004. ova firma je privatizirana od strane Ortačke grupe, a potom slijede brojni problemi: firma se konstanto zadužuje, stvaraju se fiktivni dugovi, neispunjavanju se obaveze iz Ugovora o kupoprodaji dionica itd. Sve to dovodi do proglašavanja stečaja u Granitu koji još traje. Iako Granit i sada ima perspektivu, pitanje je šta će se zapravo desiti na kraju, jer cilj nije spasiti ono što je moguće spasiti, već uništiti kako bi se došlo do rude granita.

Pored autora analiza u panel diskusiji i razgovoru sa prisutnima učestvovali su Emina Busuladžić – predstavnica firme Dita u Tuzli, Milan Račić – pravni ekspert u oblasti stečaja i Almir Balić – sindikalni aktivista u firmi Granit Jablanica. Čuli smo sličnu priču i iz firme Dita koja je dovedena do dna, a koju su onda spašavali od potpunog propadanja njeni radnici radeći bez plate kako bi spasili svoja radna mjestu. U tome su uspjeli i za sada Dita radi solidno, ali su potrebne dodatne investicije da bi postignuta stabilnost u poslovanju mogla biti dugoročno održiva i imala perspektivu za razvoj.

Prošlo je 25 godina od kada je Bosna i Hercegovina krenula u tranzicijski proces, a nešto kasnije i u privatizacijski. Agonija koju su ta dešavanja donijela radnicima, za mnoge još uvijek traje. Tome se konačno mora stati u kraj!

Rezultati analiza i protekla iskustva kao i razgovor sa učesnicima će poslužiti za definiranje mjera i aktivnosti za daljnje političko djelovanje, kako bi se iznašla rješenja da se ovakvim firmama pomogne da opstanu, a radnici zbrinu u slučaju likvidacije firme. To je posebno važno u ovom aktuelnom političkom trenutku i teškoj socio-ekonomskoj situaciji kada se provodi tzv. Reformska agenda koja u svom procesu i sadržaju potpuno isključuje radnike i njihove interese. To je potpuno neprihvatljivo! Učešće radnika i njihovih predstavnika/ca se mora osigurati, i njihovo glas se mora čuti i uvažiti. Svi reformski procesi moraju biti demokratski, transparentni i participatorni!

Također, ključna zadaća zagovaranje javnih politika održivog ekonomskog razvoja koji će rezultirati novim radnim mjestima sa dostojanstvenim platama i uvjetima rada te sindikalno orgniiziranim radnicima čije se glas u dijalogu i pregovorima sa poslodavcem čuje i poštuje. Samo rješenja koja će naći potreban balans između rada i kapitala mogu donijeti društveni mir i dugo već iščekivano blagostanje i prosperitet u društvu. Za sve!


Moj profil

Zahvaljujući našem sistemu za administraciju Atlas, svaki član SDP BiH posjeduje vlastiti profil na stranici atlas.sdp.ba.

Ova mogućnost dozvoljava svim članovima da sami provjere i ažuriraju podatke na vlastitom profilu, da provjere stanje plaćenih članarina, kao i da učestvuju u anketama koje pokreće SDP BiH.

Kliknite ovdje da pristupite Atlasu