SDP BiH
Milan Račić

Mensur Seferović – Kratka priča o jednom vremenu

Pripadam generaciji omladinskih aktivista Mostara, tamo negdje od 1974.godine pa sve do početka devedesetih. Bile su to generacije koje jesu stvarno baštinile antifašizam i zajedništvo.
Jesu gradile i drugi kolosijek pruge Šamac-Sarajevo, a mostarski omladinci tih godina učestvovali i gradili širom bivše nam države. No, isto tako te generacije jesu otvarale i šire vidike, otvarale nove demokratske procese i tražile rješenja u novim okolnostima. Te generacije su začeprkale i u kandidatske liste, osmjelile se da traže više kandidata od zadatog broja, jesu stvorile i MTM koji bi, počesto, zagrebao i tamo gdje nije bilo poželjno, jesu formirale i odnjegovale ansambl Mostarske kiše. Stvorile su i omladinski list LOM koji je jasno i britko ukazivao, kritički i bez pardona, na anomalije koje je i to vrijeme imalo. Počesto bi njegovi urednici iz prizemlja gdje je bilo sjedište SSO – Saveza socijalističke omladine, morali na spratu više, raportirati partijskom sekretaru šta to mi radimo i za koga? Osmjelili smo se da štampamo i za to vrijeme neke brošure i otvaramo izložbe previše liberalne, a premalo jednobojne. I nismo odustajali…
Zašto ovo ističem kad danas govorimo o Mensuru Seferoviću?

I u to vrijeme, za koje danas novokomponovani, nacionalistički i falš-političari kažu da je bilo vrijeme jednoumlja, postojali su mnogi koji su naučno, stručno i uz ogroman trud i znanje analizirali proteklo i zagovarali buduće. Intelektualac Mensur Seferović jedan je od njih. Neki su, opet, kao vrhunski stručnjaci i organizatori najkrupnije stvari rješavali po kratkom postupku i odmah. Takav je bio i profesor Isidor Papo koji je kao najbolji lijek za srce nudio šipak, a kao predsjednik Savjeta ORA „Neretva“ sazvao bi savjet koji je trajao najviše 5 minuta. Prethodno bi se sa nama omladincima dobro pripremio, a onda na sjednici Savjeta izdiktirao šta je čija obaveza i samo rekao:“ Ti ćeš Jole (Musa), ti ćeš Sadi (Ćemalović), ti ćeš uraditi to i to“ i sve je na kraju bilo vrhunski izvedeno. Opet, neki drugi kao Hamdija Pozderac koji je stvarno podržavao mlade, banuo bi iznenada i van radnog vremena u prostorije Komiteta i omladine u Mostaru, zatekao samo čistačicu i onda sa njom na hodniku popio kafu i proljudovao. Bila mu je čistačica bitnija od predsjednika. Tako isto je bilo i kada smo ga upoznali da za predsjednika Omladine BiH predlažemo jednog kandidata za koga smo bili uvjereni da je „prvi i pravi“. Hamdija je samo rekao „neka vam bude i uradite kako ste naumili, ali svi njegovi nisu iz našeg pokreta, nego s druge strane“. U ratu i nakon rata, taj isti postade jedan od glavnih vođa nacionalističke partije. Potvrdilo se ono što nam je Hamdija rekao osamdesetih – prošlog vijeka. I da ne nabrajam, hiljade ovakvih ljudi i primjera.

Često bi, kod nas u omladinu, svratio i fini – uglađeni gospodin, a drug Mensur Seferović. Zvali bi ga da održi predavanje ili da nas nauči o onom što znali nismo ili ono o čemu se rijetko pričalo. A pričao bi o činjenicama, argumentovanim i potkrijepljenim događanjima, od brojeva do pojava i posljedica. Govorio bi o Titu, najvećem s ovih prostora i onom što je sve dobro i državnički odradio, ali bi isto tako ukazivao na greške i propuste koje smo pravili i koje valja ispravljati.
O stvaralaštvu Mensura Seferovića pisali su i Meša Selimović, Dževad Jahić, Mihajlo Lalić, Radonja Vešović i mnogi drugi ugledni pisci i akademici. No, čini se da je sud o Mensuru Seferoviću najbolje izrekao Bogdan Bogdanović koji u predgovoru za njegovu knjigu – Vjetrenik kaže:“Pred nama je pogled unatrag na rat i ratove, upečatljiva priča bez milosti prema bilo kome. Kazivanje je to leve polovine današnjeg sveta, veran prikaz dalje, ali nažalost i bliže prošlosti, viđen i predočen u ime onih vrednosti koje je jugoslovenska borba promovisala i kojima se uveliko priključila opštim okvirima evropske antifašističke svesti i savesti. U tekstovima ove knjige, u dokumentarnim saopštenjima, kao i u komentarima Mensura Seferovića, nikako se ne skrivaju trenuci zebnje i zamora, čak ni trenuci povremenih partizanskih pokleknuća. Izranjaju ponekad i duboko zakopane unutrašnje tenzije, baš kao što se ne mimoilaze ni drugi sitniji gresi… Ne zataškavaju se ni pojave stalnog osipanja borbenog sastava, dezertiranja, a u nekoliko mahova obrađena su čak i tragična rastakanja borbenih jedinica. Ne skriva se, dakle, druga strana našeg proslavljenog rata protiv sila osovine, što, razume se ne umanjuje već uvećava vrednosti pobuda, pa bar delimično i rezultata…Drugim rečima, ne preskače se ono što je dosad ulepšavajuća partizanska istoriografija, naročito u popularnim tekstovima i školskim udžbenicima uveliko izostavljala i time, suviše često, dovodila u pitanje verodostojnost osnovne istine. A ta je – da su se vodile nadčovečanski teške borbe u ime zajedničkih antifašističkih ciljeva. Jer da se ne zaboravi: postoje uvek i dublje istine, istinitije od rutinskih istinica za svakodnevnu upotrebu“.

Mensur Seferović to isto radi i danas u poodmaklim godinama, ali u SAD. I gospodina i druga Mensura Seferovića zadesila je ista ona izbjeglička sudbina, kao i drugih 1.200.000 hiljada BiH državljana koji tumaraju ovozemaljskom kuglom, ali koji se ne predaju nego i sada stvaraju i uče – sebe i druge. Djeluju iz drugog plana, ali su prvi po znanju i nauku, bez obzira na svoje devedesete i one naše ratne – proklete, a isto devedesete. Mensur nas je učio u prošlom, ali i svih ovih godina 21.vijeka.
Neko od slobodnoumnih, a takav je i Mensur Seferović, je rekao:“Sve dok smo samo nacija, nismo ljudi“.


Moj profil

Zahvaljujući našem sistemu za administraciju Atlas, svaki član SDP BiH posjeduje vlastiti profil na stranici atlas.sdp.ba.

Ova mogućnost dozvoljava svim članovima da sami provjere i ažuriraju podatke na vlastitom profilu, da provjere stanje plaćenih članarina, kao i da učestvuju u anketama koje pokreće SDP BiH.

Kliknite ovdje da pristupite Atlasu