SDP BiH

Jasmin Imamović

Jasmin Imamović je političar, pravnik i književnik. Oženjen je i ima dvije kćerke. Rođen je 8.10.1957. godine u Brčkom, od prve godine života živi u Tuzli, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Pravnom fakultetu u Sarajevu, diplomirao je 1980. godine, a nekoliko godina poslije, u Sarajevu je položio i Pravosudni ispit. U Gradu Tuzla (ranije Općina Tuzla) radio je kao referent za imovinsko pravne poslove u Upravi za imovinsko-pravne poslove, kao predsjednik Komisije za uspostavljanje jedinstvene evidencije nekretnina i prava, u Geodetskoj upravi, te kao pomoćnik Međuopćinskog javnog pravobranioca, koje se bavilo zastupanjem pred sudovima i organima uprave, Tuzle i dvadeset općina sjeveroistočne Bosne. Sve vrijeme, osim rada u pravnoj praksi, objavljivao je radove i knjige iz oblasti prava u stručnim i naučnim časopisima, kao što su “Pravna misao”, “ZIPS” i “Geodetski glasnik”, Sarajevo i “Pravni život”, Beograd. Do 1992. godine objavio je i tri knjige vezane za utvrđivanje i evidenciju stvarnih prava na nekretninama, u koautorstvu sa Begićem (dvije knjige) i Begićem i Lukićem (jednu knjigu).

Od 1991. do 2001. godine, obavljao je dužnost sekretara Općine Tuzla. Na mjesto sekretara Općine Tuzla imenovan je kao nestranački kandidat i ekspert iz oblasti prava, sa zadacima reorganizacije i unaprijeđenja efikasnosti lokalne samouprave u Tuzli, ali na toj dužnosti ga, kao i sve ostale, zatiče prijeratna opasnost i rat. Danas Tuzlaci 4.4.1992. godine, slave kao jedan od datuma značajnih za noviju historiju Tuzle, jer na taj dan, na vanrednoj sjednici Skupštine opštine Tuzla, postignut je konsenzus svih osam političkih partija i odbornika čak osam različitih nacionalnosti, i to konsenzus o zajedničkoj odbrani svih građana Tuzle, od agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ovaj datum Tuzlaci slave kao dan pobjede jedinstva svih tuzlanskih različitosti. Jedna od ključnih diskusija na toj sjednici bila je Imamovićeva, koji je, u momentu u kojem je prijetio prekid sjednice i napuštanje sale od svih odbornika, predložio i odluke te sjednice, koje su svi jednoglasno prihvatili. Sve ovo vidljivo je u stenogramu dramatične sjednice od 4.4.1992. godine. I petnaesti maj 1992. je odlučujući datum za odbranu Tuzle. Kritičnog dana 15.5.1992. godine, komandant kasarne u kojoj je bilo nekoliko stotina pripadnika paravojske tzv. srpske republike, koju su tri dana prije osnovali Radovan Karadžić i Ratko Mladić, zaprijetio je da će zapucati po istočnom dijelu grada, ukoliko niko iz gradske uprave, MUP-a i štaba Teritorijalne odbrane, ne dođe u kasarnu. Osim Envera Delibegovića, Benjamina Fišekovića i Jasmina Imamovića, nije bilo dobrovoljaca. Otišli su u kasarnu, kao Ženevskom konvencijom zaštićeni parlamentari, ali su tamo zarobljeni. Imamović i Fišeković su noć proveli pritvoreni u jednoj vikendici. Sutradan, Imamović i Fišeković uspješno bježe, pola sata prije nego što su ih pripadnici Mladićeve paravojske, došli likvidirati. Sve vrijeme rata, kao sekretar Općine Tuzla, Imamović se posvećuje jednakoj zaštiti prava svih građana, bez obzira na njihovu nacionalnu,vjersku i svaku drugu pripadnost, usred rata govori i piše o zajedničkom životu, bratstvu i jedinstvu. “Antinaiconalizam je najviši nivo BH patriotizma”- često je govorio, zbog čega trpi zlostavljanje od strane nacionalističkih medija. Skupština opštine Tuzla je, odmah poslije rata, Imamovića nagradila najvišim gradskim priznanjem, Plaketom sa zlatnim grbom, upravo za zasluge u otporu agresiji i jednakoj zaštiti prava svih građana Tuzle. Nakon rata nastavlja sa prije rata započetim poslom, s tim što je, od 1995. godine aktivan i u politici, kada postaje generalnim sekretarom Unije bosanskohercegovačkih socijaldemokrata. Na ovoj dužnosti bio je do kongresa ujedinjenja pomenute partije sa Socijaldemokratskom partijom BiH, 2000. godine, od kada je obavljao dužnosti u Glavnom odoboru, predsjedništvu i drugim organima ove partije, a jedno vrijeme je bio i potpredsjednik SDP-a BiH.

Jasmin Imamović izabran je za načelnika Općine Tuzla februara 2001., a zatim, ubjedljivim pobjedama na direktnim izborima, oktobra 2004. , 2008. i 2012. godine. Od oktobra 2014., nakon što je Tuzla proglašena Gradom, postaje gradonačelnikom Tuzle. Dužnost gradonačelnika uvedena je u Bosni i Hercegovini 1878. godine. Jasmin Imamović, dužnost načelnika odnosno gradonačelnika, obavlja od početka 2001. i do sada je, kao 31. gradonačelnik, zahvaljujući povjerenju građana, na toj dužnosti najduže u historiji Grada Tuzla. U toku ovih mandata, obavljao je i dužnost predsjednika Zajednice gradova i općina Federacije BiH, bio delegat u Vijeću Evrope u Strazburu, kao i potpredsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine.

U vrijeme njegovih mandata, u prvih 16 godina 21.stoljeća,Tuzla je doživjela najočigledniji preporod i razvoj do sada. Grad Tuzla sada je prepoznatljiv i jedinstven u BiH, po originalnim idejama gradonačelnika Imamovića i njihovoj efikasnoj realizaciji. Protivnici ga proglašavaju pretjeranim romantikom i sanjarem, a simpatizeri sanjarem koji snove pretvara u stvarnost. Kada je sa svojim timom, u prvome mandatu (2001. do 2004.) predložio Strategiju razvoja Tuzle do 2015. godine, mnogi su je proglasili utopističkom. Ipak, skoro sve zacrtane ciljeve Imamović i njegovi saradnici uspijevaju ostvariti prije roka, već potkraj drugog mandata – 2008. godine, tako da u maju 2012. godine dolazi do usvajanja nove Strategije razvoja općine Tuzla do 2026. godine.

Strategija razvoja Tuzle zasniva se na Aalborškoj konvencijji i na pametnom, održivom i inkluzivnom razvoju. Imamović i njegov tim uspjeli su, iz aspekta kvaliteta života, građanima Tuzle, u periodu od kasnog proljeća, do rane jeseni, život učiniti kvalitenijim nego bilo gdje u Bosni i Hercegovini, što dokazuje činjenica da u ovom periodu, radi odmora, Tuzlu posjećuje veliki broj turista iz zemlje i inostranstva. Prije dolaska Imamovića na čelo Tuzle, to je bilo nezamislivo.

Izgradnjom kompleksa Panonskih jezera kojeg čine plaže, tri slana jezera, slapovi sa bazenima, Geološka postavka Panonskog mora, koja govori o specifičnom geološkom karakteru Tuzle, Arheološki park – najveće sojeničko arehološko naselje na jugu Evrope, savremena dječija igrališta i svi pripadajući turistički, ugostiteljski, kulturni i rekreacioni sadržaji, Imamović pokreće potpuno novi razvojni pravac Tuzle. Od izgradnje prvog jezera, 2003. godine, do danas, ovaj kompleks je posjetilo oko tri miliona posjetilaca, od kojih mnogi dolaze iz susjednih i drugih evropskih država. U toku ljeta 2015. godine, kompleks Panonskih jezera zabilježio je rekordnih 450.000 posjetilaca. Više od 50% posjetilaca je iz inostranstva i udaljenih dijelova BiH. Za projekat „Valorizacija prirodnog naslijeđa – Panonska slana jezera u Tuzli“, Svjetska turistička organizacija Ujedinjenih nacija – UNWTO dodijelila je Općini Tuzla nagradu Odisej (Ulysses) za 2012. godinu, za „inovacije u javnim politikama i upravljanju.“ Najugledniji strani mediji svake godine prenose vijest o tuzlanskom čudu, u vidu jedinih slanih jezera u Evropi i jedinih slanih jezera na svijetu, koja su istovremeno i kupalište i plaža u najužem centru grada. Oni koji nisu u Tuzli bili posljednjih petnaestak godina, ne mogu se načuditi mediteranskim prizorima u Tuzli, koja do prije 2003. godine, nije imala niti jedno otvoreno kupalište, ne mogu se načuditi kolonama za plažu obučenih ljudi, koje u tople ljetnje dane idu prema plaži u centru Tuzle. Tuzlanska plaža u samo jednome danu, zna primiti i preko 15.000 kupača.

Nagli priliv turista iz zemlje i inostranstva, doveo je do toga da se u Tuzli, za kratko vrijeme izgradi više hotela, među kojima je i jedan koji predstavlja najveću investiciju u hotelijerstvo u BiH, a radi se o investiciji od oko 100 miliona eura. Investitori uskoro počinju sa gradnjom još jednog hotela, a Tuzla je ljeti obasuta zahtjevima za privatni smještaj, što je građane Tuzle zateklo i što će u budućnosti sigurno dovesti i do otvaranja hostela i masovnijeg bavljenja građana Tuzle iznajmljivanjem soba u okviru privatnog smještaja.

Ljetnju turističku ponudu u Tuzli, kvalitetnijom čine kulturne manifestacije, poput Festivala umjetnosti mladih “Kaleidoskop” (svake godine oko petnaest hiljada posjetilaca), Književni susreti „Cum granon salis“ i Nagrada “Meša Selimović”, slikarsko bienale INTERBIFEP, Bienale minijature i Likovna kolonije Breške, niz koncerata u okviru Ljeta u Tuzli, pozorišnih predstava, izložbi, koncerata i slično.

Gradnjom kulturnohistorijskih trgova (Trg slobode, Soni trg, pijaceta kod spomenika Ismeta Mujezinovića i Meše Selimovića, Centralni park posvećen kontinuitetu BH državnosti) kao i gradnjom novih i obnovom starih zgrada, nekada najzapuštenija historijska jezgra u BiH, postala je jedna od najuređenijih, najposjećenijih i najljepših u Bosni i Hercegovini. Obnovom spomeničkog kompleksa na Slanoj Banji, posvećenog kontinuitetu antifašizma iz perioda 1941. do 1945., kao i 1992.-1995., oživljavanjem ovog parka davanjem namjene nekada napuštenoj zgradi DTV Partizan, gradnjom Kuće plamena mira, fudbalskog igrališta i drugih sadržaja, kao i izgradnjom spomenika prvom bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću i uređenjem Centralnog parka posvećenog kontinuitetu državnosti BiH, historijska jezgra Tuzle dobila je novu dimenziju i u urbanističkom i u turističkom smislu. S obzirom i na činjenicu da je Imamović i pisac, svima koji su čitali njegov roman “Molim te, zapiši”, jasno je da je ideja o spomeniku prvom bosanskom krlju Tvrtku I Kotromaniću, proizašla iz Imamovićevog istraživanja i pisanja ovoga romana. “Ne gradimo trgove radi trgova i parkove radi parkova, nego nastojimo da svaki naš trg ima i kulturnohistorijsku priču. Soni trg govori o najstarijoj proizvodnji soli u Evropi, Trg slobode govori o kontinuitetu života dužem od 7.000 godina, o neolitskom, srednjevjekovnom, osmanskom, austrougarskom periodu i novom dobu u historiji arhitekture Tuzle, Centralni park o kontinuitetu državnosti BiH, kompleks Slane banje o kontinuitetu antifašizma i otpora agresiji…” – govori i piše Imamović.

Imamović vrijedno radi na poboljšanju imidža Tuzle. “Za imidž grada, najvažnije je pokazati šta to ima Tuzla a nema niko” – kaže Imamović. Na osnovu njegovog zagovaranja, načina gradnje i objavljivanja tekstova različitih autora, danas je svakome jasno da je Tuzla jedno od najstarjih naselja u Evropi sa kontinuitetom življenja, da baštini najstariju kulturu proizvodnje soli u Evropi i da su u Tuzli pronađeni najstariji ostaci sojenica u Evropi, da ima jedina slana jezera u Evropi… Sve ovo vidljivo je na Sonom trgu, Trgu slobode, u sojeničkom arheološkom parku, u kompleksu slanih jezera, u publikaciji „O značenju imenu Bosna“, pa čak i u Imamovićevom romanu “Slana zemlja”.

“Kulturno-historijsko naslijeđe predstavlja veliki i važan faktor razvoja Tuzle.”- smatra Jasmin Imamović. Otuda valjda i proizilazi njegov trud u oblasti obnove kulturnohistorijskog naslijeđa i kulture. Zato se čini logičnim da je Grad Tuzla, do sada više od bilo kojeg drugog grada ulagao budžetska sredstva i trud u obnovu kulturnohistorijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine i Tuzle. Osim u obnovu i gradnju kulturnog naslijeđa vezanog za sve periode u histoiji BiH i Tuzle, mnogo je uloženo u obnovu vjerskih spomenika vezanih za sve tri dominantne religije u Tuzli. U toku 2015. godine, Grad Tuzla nosilac je najvećeg ulaganja u jednu kulturnu instituciju u 2015. godini, u BiH, a radi se o obnovi Gradskog Narodnog pozorišta u Tuzli. U istoj godini zabilježena su i velika ulaganja u obnovu Pravoslavne crkve u Požarnici, kao i Katoličkog kulturnog centra i Behrambegove džamije u centru Tuzle.

Mnogi građani Tuzle najznačajnijim projektom u Imamovićem mandatu smatraju izgradnju fabrike pitke vode, čime je riješen problem redukcije vode, koji je tokom sedam decenija iscrpio generacije građana Tuzle. Imamoviću ni to nije dovoljno, jer administracija koju vodi, usvaja Strategiju dugoročnog vodosnabdijevanja Tuzle do 2035. godine, za čiju su realizaciju već obezbijeđena finansijska sredstva.

U toku Imamovićevih mandata, otklonjen je i uzrok slijeganja Tuzle, ekološki problem koji je trajao preko 100 godina.

Uspostavljena je regulacija vodotoka Tuzle, čime su Imamović i saradnici uradili više nego što je urađeno u prethodnih trideset godina, a sve na polju zaštite od poplava, što se pokazalo ispravnim ulaganjem u preventivne mjere zaštite od poplava tokom prirodne nesreće koja je pogodila širi region u ljeto 2014. godine.

Naslijeđeni problem divljih deponija i općenito tretmana tvrdog otpada, riješen je gradnjom najsavremenije deponije i najsavremenijeg postrojenja za tretman čvrstog otpada, u Bosni i Hercegovini.

U Tuzli se intenzivno radi na toplifikaciji i smanjenju aero zagađenja, čime je Tuzla postala lider u implementaciji sistema obnovljivih energetskih izvora i plana energetske efikasnosti i jedan od prvih gradova u BiH koji je donio Akcioni plan energetski održivog razvoja (SEAP). U toku mandata Jasmina Imamovića površina pješačke zone znatno se uvećava i postaje jedna od najvećih u Bosni i Hercegovini, a zelene površine pod uređenim parkovima, dječijim i sportskim igralištima, povećane su za deset puta. Nekada industrijski i sivi grad, postao je jedna od najatraktivnijih turističkih destinacija u BiH. Grad u kojem 2001. godine nije bila razvijena trgovina, postao je jedan od najvećih trgovačkih centara u državi, jer se Tuzli, početkom ovoga stoljeća razvila, danas u BiH najveća trgovinska, a u novije doba i sve više proizvodna firma Bingo, koja direktno zapošljava više od 7.000 ljudi, a indirektno, nekoliko puta više.

Imamović, zajedno sa svojim saradnicima, zatiče skoro propala, pa čak i privatizirana javna komunalna preduzeća. Pravnim putem uspijeva poništiti privatizaciju javnih preduzeća: Vodovod i kanalizacija, Komunalac, Centralno grijanje, Komemorativni centar i Tržnice i pijace, čime imovinu vraća građanima Tuzle, ekonomski stabilizuje preduzeća, pa se njihov neuspjeh, pretvara u uspjeh, te za kratko vrijeme osniva i nova, uspješna preduzeća i javne ustanove Tuzle, kao što su BIT Centar, Panonika, Saobraćaj i komunikacije, RTV 7, Stadion i Dom mladih. Sva pomenuta preduzeća posluju uspješno. U komunalnoj privredi Tuzle radi blizu 2000 uposlenika.

Uz poštovanje tradicionalnih industrija (Tuzla je najveći proizvođač električne energije u BiH, jedini proizvođač soli, veliki proizvođač uglja, deterdženata, elektromotora, piva, mineralne vode, sokova itd.) Imamović je bitno uticao na stvaranje uslova za razvoj malih i srednjih preduzeća, razvijanje industrije novih tehnologija, razvoj turizma i trgovine. On i njegovi saradnici realizirali su najveći inkubator malih i srednjih preduzeća u BiH, Razvojno poduzetnički centar – Inkubator Lipnica i najuspješniji inkubator novih tehnologija u regionu, BIT Centar Tuzla.

Tuzla je za vrijeme Imamovićevih mandata, postala najveće gradilište. “Stvaranje uslova za gradnju, danonoćni je posao, jer bez gradnje nema razvoja, a za gradnju samo jedne stambene zgrade, vezano je više od 50 malih i srednjih preduzeća. Od naknade koju dobijemo za zemljište i rentu, gradimo komunalne objekte, poput trgova, parkova, slanih jezera, cesta, ulične rasvjete, kanalizacije, vodovodne mreže i drugoga”, često govori Imamović. Zato je u Tuzli izgrađen veliki broj stambenih i poslovnih zgrada. Na, do tada „zaboravljenim lokacijama“, izgrađene su čitave gradske četvrti, trgovi, šetališta, igrališta i parkovi, ceste i drugi značajni infrastrukturni objekti. Izgrađeno je oko 1,5 miliona kvadratnih metara stambenih i poslovnih prostora, pa je danas Tuzla preporođen grad.

Imamović je idejni tvorac i osnivač Međunarodnih književnih susreta „Cum grano salis“ i najveće nagrade za roman na Zapadnom Balkanu. Nagrada „Meša Selimović“ se dodjeljuje za najbolji roman objavljen na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije.

Jedan je od pokretača mreže gradova okupljenih oko Evropske povelje o zaštiti ljudskih prava u gradovima, te organizator Sedme konferencije o Evropskoj povelji o ljudskim pravima u gradovima, koja je, nakon prethodnih konferenvija održanih u Barceloni, Saint-Denisu, Veneciji, Nirnbergu, Lionu i Ženevi, 2010. godine održana u Tuzli.

Veoma je posvećen projektima koji doprinose unapređenju života socijalno osjetljivih kategorija stanovništva, među kojima se posebno izdvajaju stare i iznemogle osobe, djeca sa poteškoćama u razvoju i djeca bez roditeljskog staranja. Imamović je ukinuo novogodišnje prijeme za ugledne političare i poduzetnike i za to ranije korišteni novac usmjerio u kupovinu paketića i poklona djeci sa posebnim potrebama, štićenicima Doma za djecu bez roditeljskog staranja, te oboljeloj djeci. Njih posjećuje uoči Nove godine i njih dočekuje svakog 1.maja u komplesku “Panonike”, gdje im organizuje zabavu i zajednički ručak. U Tuzli je, zahvaljujući saradnji sa humanitarnom organizacijom „Hilfswerk“ Austrija i angažamanu Imamovićevog tima, napravljena veoma luksuzna kuća, “Koraci nade”, koja se koristi kao Dnevni centar za brigu o djeci sa poteškoćama u razvoju, ugrađeno je dosta u zgradu Doma za djecu bez roditeljskog staranja, započeta gradnja Centra za autizam, uređen Dnevni centar za stare osobe, izgrađena stambena zgrada sa 16 stanova koji su dodijeljeni najugroženijim socijalnim kategorijama, po principu socijalnog stanovanja, otvoreno mnogo područnih ambulanti…

Zbog uspješnog vođenja grada, Imamović je dobio brojna priznanja i nagrade: Tuzla je četvorostruki osvajač priznanja BEACON Status (za brzi ekonomski razvoj, za razvoj turizma, za najbolje rezultate u pripremi i upravljanju projektima EU i za energetsku efikasnost). Od strane Asocijacije multietničkih gradova jugoistočne Evrope nagrađen je za poseban doprinos širenju multikulturalnosti na jugoistoku Evrope, od različitih medija u BiH Imamović je više puta biran za ličnost godine u BiH. Imao je čast da 2008. godine, na Harvardu (Kenedy School) i u sjedištu Svjetske banke u Washingtonu, održi predavanja o brzom preporodu Tuzle. Imamović se te godine upisao u Zlatnu knjigu Harvarda. Nevladina organizacija EDA iz Banjaluke, uvrstila ga je u “Bukvar dobrog upravljanja” i knjigu “Dobro je dobro vladati”, kao gradonačelnika koji idejama i radom preporođuje svoj grad. Dobitnik je nagrade „Sloboda“ Međunarodnog centra za mir u Sarajevu, dobitnik Povelje za međunarodnu toleranciju, dobitnik je nagrade „Kraljica Katarina“, te nagrade Zlatni Interstas, „za izuzetan doprinos razvoju turizma grada Tuzle, time i značajan doprinos razvoja turizma BiH u cijelosti “, u više navrata je dobio zlatnu turističku ružu, proglašavan turističkom ličnošću godine, najmenadžerom BiH, jugoistočne i srednje Evrope…

Kao književnik, Jasmin Imamović je objavio pet romana: “Ubijanje smrti”, “Besmrtni jeleni”, “Obožavatelj trena”, “Molim te, zapiši” i „Slana zemlja“. Njegovi romani, priče i eseji prevedeni su na više stranih jezika: španjolski, mađarski, hebrejski, kurdski, poljski, slovenački, talijanski, francuski, engleski, njemački i dr. Književnica Julijana Matanović je, u predgovoru za roman „Slana zemlja“, između ostaloga, napisala: „A u svemu tome je ipak najvažnije da svojim romanima, taj Jasmin Imamović, želi naglasiti što smo i tko smo. I kao što je u romanu “Molim te, zapiši” stećak (kroz razgovor Gorčina i Pribila), opisan kao najčvršći pokazatelj identiteta, tako su u “Slanu zemlju” upisani stihovi koje prepoznaju generacije, i generacije. Riječi Jel’ ti žao što se rastajemo ne provociraju pitanje autorstva. One su preživjele sve. I povezale sve one koji znaju da se ljubav – ni u vremenima velike povijesti – ne može naučiti zaboravu.“ Za roman “Slana zemlja”, Denis Derk (zagrebački Večernji list), piše: “Slana zemlja” je knjiga koja želi vratiti antifašizmu građanska prava i dostojanstvo. U povodu istoga romana, Saša Broz je kazala da je Imamović pravdoljubiv i bosnoljubiv, Čedo Prica je prva dva Imamovićeva romana (“Ubijanje smrti” i “Besmrtni jeleni”) sa puno hvale opisao u svojoj autobiografskoj knjizi “Bilježnica namjernih sjećanja”. Julijana Matanović svoj Esej o Imamovićevom romanu “Molim te, zapiši”, uvrštava u svoju zbirku eseja “Sumnja.strah@povijest.hr” , Slovenačka “Mladina” je Imamovićev roman “Obožavalac trena”, uvrstila u knjige godine, a makedonski Izdavački centar TRI, u okviru svog projekta Antologije pripovjetki autora iz Jugoistočne Evrope, uz pripovjetke Ive Andrića, Meše Selimovića, Skendera Kulenovića, Daria Džamonje, Miljenka Jergovića, Fadile Nure Haver, i Faruka Šehića, želi objaviti i pripovjetku Jasmina Imamovića. Svi njegovi romani su uz ostalo, i romani o Tuzli. Osim toga, Imamovićeve kratke priče uvrštene su u više zbirki i antologija na južnoslavenskim i stranim jezicima. Jasmin Imamović je član Društva pisaca BiH i PEN-a BiH.

Imamovićev primjer posvećenosti Tuzli koju vodi kreativnim idejama i efikasnom realizacijom tih ideja, (mnogi kažu da sanja i svoje snove pretvara u stvarnost), uz istovremeno pisanje romana o toj istoj Tuzli, nezabilježen je primjer posvećenosti jednog gradonačelnika svome gradu.


Moj profil

Zahvaljujući našem sistemu za administraciju Atlas, svaki član SDP BiH posjeduje vlastiti profil na stranici atlas.sdp.ba.

Ova mogućnost dozvoljava svim članovima da sami provjere i ažuriraju podatke na vlastitom profilu, da provjere stanje plaćenih članarina, kao i da učestvuju u anketama koje pokreće SDP BiH.

Kliknite ovdje da pristupite Atlasu