U nacionalističkom bermudskom trouglu nestaju javna preduzeća, budžeti, radna mjesta, tenderi…

Biće tužno i uvredljivo ako se raspad koalicije obrazloži revizijom presude, kaže predsjednik Glavnog odbora SDP-a i državni poslanik Saša Magazinović

Mislite li da je član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA Bakir Izetbegović pokrenuo reviziju, jer postoje novi dokazi ili zato što se želi dodvoriti svom biračkom tijelu?

– Neka o tome govori gospodin Izetbegović. Mi u SDP-u nećemo dozvoliti da nas bilo ko uvede u neke skrivene političke igre po pitanju revizije, a ako je bilo ko u ovo ušao sa takvim motivima, kako god se zvao i prezivao, treba ga biti stid i neka mu služi na čast. Ono što je od samog početka stav SDP-a u vezi s revizijom presude je da odluka o reviziji ne smije biti plod bilo kakvog avanturizma već racionalna odluka, bazirana na dokazima. Pravni tim kaže da imaju nove dokaze. Mi nemamo problem podržati pokretanje revizije, jer je civilizacijski nedopustivo zaustaviti utvrđivanje istine. Neka za početak sud utvrdi da li su ispoštovana proceduralna pitanja i da li postoje novi dokazi i neka to bude što prije, jer nema sumnje da mnogima na političkoj sceni odgovara da ova tema i tenzije potraju što duže.

Izluđivanje naroda

Smatram da narod u BiH u ovom slučaju, ali i u svim drugim važnim političkim pitanjima, zaslužuje mnogo pošteniji i iskreniji pristup. Ljudi zaslužuju da čuju istinu, kakva god da je. Umjesto istine, nažalost, građanima se godinama nude tenzije, mržnja, poluinformacije i dezinformacije. Ako je vladajućima bio cilj da izlude narod, izgleda da su u tome uspjeli. Kako drugačije tumačiti činjenicu da je u narodu tri puta mjesečno prisutno pitanje hoće li se ponovo zaratiti. Onima koji kreiraju takvu atmosferu će se to vratiti na izborima i biće pometeni od tog istog naroda.

Je li pokretanjem zahtjeva za reviziju SDA “uništila” opozicijske stranke među Bošnjacima, kao što je to uradio Dodik sa referendumom u RS-u, budući da su sve deklarativno podržale kretanje u reviziju koja će biti tema do izbora 2018?

– Ne želim ni pomisliti da je bilo ko spreman zloupotrebom stotina hiljada ubijenih, ranjenih, raseljenih i na druge načine ratom unesrećenih ljudi pokušati sebi obezbijediti političko preživljavanje. Ako bilo ko pomišlja da ovo koristi kao paravan za to što do sada nije izgradio ni metar autoputa, što je penzioni sistem doveo do sloma, što ponižava radnike i uvodi im nove poreze, što privredu guši lošim zakonima, onda neka zna da će dobiti jasan odgovor, barem od nas iz SDP-a. Što se tiče bošnjačke opozicije, to je pitanje za neku od bošnjačkih stranaka koja je u opoziciji i vjerujem da će vam moći preciznije odgovoriti. SDP je partija svih naroda i građana ove zemlje i opozicija smo lošoj vlasti koju na nivou BiH i u jednom entitetu predvodi i određuje SDA, a u drugom SNSD. Kao partija koja se protivi etničkim podjelama i koja zastupa stav da svi građani ove zemlje trebaju imati jednaka prava na svakom pedlju, jednako smetamo svim nacionalistima. I sve dok je tako, to je znak da smo na pravom putu. SDA, za koju me konkretno pitate, verbalno se zalaže za jednakost i ravnopravnost, ali u praksi se njihovo djelovanje ne razlikuje mnogo od onih čija je deviza “svi trebamo biti jednaki, samo ćemo mi biti malo jednakiji”. Tamo gdje imaju apsolutnu političku moć da pokažu svoje opredjeljenje za BiH kao multietničku državu, to ne čine i time legitimiraju i druge da vode sličnu politiku, što ovi naravno jedva dočekaju. Na koncu, u tom nacionalističkom bermudskom trouglu nestaju javna preduzeća, budžeti, radna mjesta, tenderi, a ispašta većina građana, pa čak i njihovi glasači.

Nedavno ste uputili Prijedlog rezolucije o želji za napredak RH, kao odgovor na “federalizaciju”, a u kojoj se navode problemi u Hrvatskoj koji bi trebali biti riješeni. Mislite li da službeni Zagreb zaista misli dobro BiH i da ju želi u EU i NATO-u ili da želi podijeliti BiH i pripojiti jedan dio RH, što, objektivno, Zapad ne bi dozvolio?

– Ne radi se ovdje o tome šta bi neko sa Zapada dozvolio ili ne bi dozvolio, već se radi o tome da je krajnje vrijeme da mi u BiH prestanemo dozvoljavati bilo kome da kad god ne zna kako da dobije minut u dnevniku ili sliku u novinama, počne uređivati našu državu. Na ovaj način želim da Parlament BiH pošalje jasnu poruku i otvoreno kaže dušebrižnicima da nas ostave više na miru i da se pozabave svojim problemima kojih ima i više nego što se može steći utisak gledajući dnevnik HRT-a ili RTS-a.

Susjedi u ogledalu

Komšije i susjedi treba da se pogledaju u ogledalo i očiste ispred svog praga, a nas da puste da mi u BiH probamo doći do boljih i pravednijih odnosa. Važno je naglasiti da se na ovim prostorima prave ogromna greška i nepravda posmatrajući čitave narode u svjetlu trenutnih političkih lidera. Loša i često nedobronamjerna politika susjednih država prema BiH nije želja ljudi u tim državama niti ih je iko o tome pitao. Ti ljudi nam sigurno u većini misle dobro. Politika je nešto sasvim drugo. I mi podržavamo cjelovitu Srbiju zajedno sa Sandžakom i Vojvodinom, kao i Hrvatsku zajedno sa Istrom.

Protivi li se Vaša i stranke sa sjedištem u Sarajevu tome da neka buduća BiH bude decentralizirana, federalizirana i da se u njoj poštuju prava svih konstitutivnih naroda i građana da izaberu svoje legitimne predstavnike?

– BiH je u ovom momentu vjerovatno najdecentraliziranija zemlja u Evropi. Problem je što je to urađeno gotovo samo na etničkom kriteriju. Evo, vidimo da to ne ide, da nije prirodno i funkcionalno, te da je kao sistem osporeno i u presudama Suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučajevima Sejdić – Finci, Pilav i Zornić. I umjesto da obezbijede ravnopravnost svima, vladajući razmišljaju o novim podjelama. Mi u SDP-u želimo urediti zemlju na potpuno drugim principima. Jasno je da BiH treba biti visoko-decentralizirana zemlja, ali na ekonomskim, geografskim i sličnim kriterijima, a ne kako to nacionalisti žele, po tome gdje je koji narod matematski dominantan. To svođenje države na etničke rezervate, najtragičnija je posljedica politika koje vode ovu zemlju, a koje su presudno definirane u nacionalnim strankama. Svako onaj ko je dobronamjeran prema BiH treba pomoći nama koji se borimo protiv toga, a istorija je pokazala da je naša ideja zajedništva i solidarnosti uvijek na kraju pobjeđivala.

Trećeg entiteta neće biti, realnije je da Čović napusti političku scenu

Predsjednik Glavong odbora Saša Magazinović, večeras je gostovao u Dnevniku TV1,prenosimo intervju u cjelosti.

SDP je danas, na Glavnom odboru, razmatrao političku situaciju u zemlji. Kakva je ocjena?

Neću ništa novo reći, ako kažem da ni mi, kao ni većna građana, nismo zadovoljni dinamikom političkih procesa u BiH. Danas na sceni imamo opstrukcije svega što je pozitivno, a nevjerovatna je kreacija onih koji su na vlasti da izmisle stvari koje će dodatno usložniti odnose među ljudima, kako ih ne bi pitali gdje su plate, šta je sa gladnim i obespravljenim ljudima.

Dakle, situacija je vrlo loša, ali je daleko od one koju čak i neki vladajući žele da predstave – da je na ivici rata, na ivici incidenta. I to su teze koje idu u pravcu toga da ljudi kažu: “Dobro je, barem ne puca, bar to imamo”.

Jesu li teme o kojima govorite spinovanje zarad okretanja priče na neke druge teme, osim na ekonomske?

Ima i toga jako puno. Na primjer, nedavno smo u Parlamentu BiH pitali čelne ljude u Vijeću ministara šta je sa njihovim obećanjima od početka mandata, te šta je sa olakšavanjem poslovanja onima koji iz inostranstva žele da ulažu u BiH, šta je sa zakonom o stranim investitorima, koji je obećan na početku, šta je sa bankom za razvoj… Dali su nam odgovor da su tek na pola mandata. Odgovor na pitanje šta su do sada uradili je ništa.

Dakle, ima i spinovanja čiji je cilj skretanje pažnje javnosti sa osnovnih životnih problema, te da recimo u Sarajevu ne pitamo zašto nema vode, zašto nema struje, zašto su ulice ovakve kakve jesu, a da ne govorimo o tome gdje su ta silna radna mjesta koja pominju u javnosti da postoje. Postavio sam u Parlamentu BiH pitanje o novozaposlenima, a dobili smo jedan, rekao bih, iskren odgovor, koji je zabrinjavajući, tačnije da se u BiH, i u FBiH i u RS, zapošljava veliki broj građana, ali istovremeno da drugi gube posao.

Na kraju, kada smo htjeli ispitati o čemu se radi, došli smo do toga da su to zapošljavanja koja finansira država. To su zapošljavanja za koja država snosi troškove za neki period od tri, šest ili devet mjeseci, koja se takođe po političkoj liniji zloupotrebljavaju. Čim istekne rok u okviru kojeg država pomaže, radnici se otpuštaju. Dakle, situacija je jako loša.

Dodikova secesionistička i nacionalistička retorika već je poznata. Zbog toga je dobio i sankcije SAD-a. Ipak, danas i iz Mostara sa sjednice HNS-a poruke kako je treći entitet trajna težnja Hrvata u BiH. Koliko je vjerovatna opcija da dođe do preustroja države koji bi vodio trećem entitetu?

Ako sam dobro vidio današnje izjave lidera HDZ-a Dragana Čovića, on je rekao da je konačno vrijeme da dođe do uspostavljanja federalne jedinice sa etničkom većinom, misli se na treći entitet. Ja smatram da je konačno došlo vrijeme da on napusti političku scenu. Razlika između moje i njegove izjave je u tome što je moja mnogo realnija od njegove. Do uspostave trećeg entiteta neće doći, a on će vrlo izvjesno napustiti političku scenu. Očekujem da se ponovo pojavi priča o hrvatskom kanalu. To su teme koje se ciklično pojavljuju uvijek kada nema apsolutno nikakvog rezultata rada u oblastima za koje su ti ljudi zaduženi. Nisam siguran da se beskonačno mnogo i u krug može dobijati povjerenje građana iznoseći uvijek jednu istu ideju i nemajući rezultata u tome što predlažete.

Mislite li da bi on napustio političku scenu voljom hrvatskog naroda ili nekom drugom voljom i razlozima?

Moguće su razne opcije. Mislim da dolazi vrijeme u kojem će oni oni koji vode politiku sukobljavanja i politiku ekstremnih stavova imati sve manje prostora na našoj političkoj sceni.

Djelovanje Dodika i Čovića ogleda se i u zajedničkim težnjama za izbacivanjem stranih sudija iz Ustavnog suda BiH. Kakav je stav SDP BiH po ovom pitanju?

Mislim da svaki dobronamjerni građanin BiH želi da u svim institucijama BiH, pa tako i u Ustavnom sudu BiH, odlučivanje imaju građani BiH. To vrijeme će doći. Dakle, doći će vrijeme kada će strane sudije otići iz Ustavnog suda BiH.

Međutim, prijedlog Čovića i Dodika apsolutno nije ni patriotski ni dobronamjeran. Cilj tog prijedloga je ovladavanje izuzetno važnom institucijom Ustavnog suda BiH, koji je posljednja brana retrogradnim procesima koji bilo ko može učiniti. To istovremeno pokazuje da već danas postoji kontrola od strane političkih elita, pa i od samog Čovića i Dodika, pravosudnih institucija, gdje su stranci samo prepreka da oni ostvare svoje dogovore. Ja ne znam ko su im partneri za taj prijedlog, ali u ovom trenutku sa velikom sigurnošću mogu reći da je i to jedna velika politička igra, od koje u konačnici neće biti ništa konkretno.

Koliko je ustvari bitno da se ne dozvoli da Ustavni sud dobije tzv entitetsko glasanje?

Imali smo i imamo u sve više tzv nezavisnih institucija primjer da one ipak pokazuju da nisu nezavisne i da prema stavovima političkih stranaka možemo vidjeti da članovi tih institucija zastupaju ta stajališta, bez obzira na to šta je pravo i pravda u tom slučaju.

Vrlo je važno da se Ustavni sud sačuva, jer je on, prema mom mišljanju, najvažnija institucija u BiH, kao što sam rekao, on je posljednja brana retrogranim procesima. U ovom trenutku nemam nikakve sumnje da će se to desiti, samo situacije kao što je ova donijeće nove tenzije na političkoj sceni. Kada ta prođe, siguran sam da će smisliti neku novu.

Je li Ustavni suda BiH sada pod političkim uticajem, kao što to neki tvrde?

Treba biti pošten i reći da kada čitate biografiju nekih ljudi koji su sudije u ovom sudu, koliko god se oni trudili da izbrišu te elemente biografije, to su bili poslanici nekih od stranaka. Da li su oni u međuvremenu postali nezavisni i odrekli se toga, ja to ne znam. No, sama činjenica da se radi o visokim stranačkim funkcionerima koji su u jednoj fazi svoje profesionalne karijere, uvažavajući mogućnost koju zakon daje da ti ljudi postanu sudije Ustavnog suda BiH, to i postali, ne daje za pravo široj javnosti da keže: “Da, to su sto posto nezavisni ljudi koji nikada neće krenuti za bilo kojim političkim stavom, nego će suditi po tome šta je pravedno”.

PDP je ponudio deklaraciju partnerima u vlasti, a koja se odnosi na zamrzavanje pitanja koja vode svađama i okretanje ka jačanju ekonomije i evropskom putu. No, dio deklaracije je i izbacivanje stranih sudija iz Ustavnog suda BiH. Koliko je jedan ovakav dokument potreban?

Prvo ću reći da cijenim sve one koji pokušavaju smirivati situaciju, bez obzira na to što se razlikujemo u političkim pogledima. Vjerujem da je ovaj dokument imao i tu namjeru. Međutim, stranka vlasti nakon dvije godine nudi deklaraciju koja sadrži osnovne principe funkcionisanja te vlasti. Šta to znači? To znači da je pethodne dvije godine vlast formirana tek tako, da bude formirana, te da ti principi nisu postojali.

S druge strane, nisu daleko od tačnog tvrdnje onih koji kažu da je ovo praktično priznavanje političkog bankrota trenutne koalicije, koji godinu dana prije opštih izbora usvajaju deklaraciju o međusobnim odnosima i principima svog funkcionisanja. Ne bih ulazio u detalje, to je posao onih kojima je to predloženo, to je deklaracija koja je inače namijenjena strankama vlasti. No, sama činjenica da se o nekim bazičnim stvarima dogovaraju nakon više od pola mandata nije nešto što nam može ulijevati optimizam, nego nasuprot, da vidimo da među njima stvari ne funkcionišu.

Aktuelna tema je i revizija tužbe BiH protiv Srbije za genocid. Rok je 27. februar. Treba li BiH ići u prvacu revizije tužbe?

Stav SDP BiH je da podržava aktivnosti koje vode ka reviziji u smislu prethodne presude, koja je rekla koji uslovi treba da budu ispunjeni za eventualnu reviziju. Naravno, ako postoje ispunjeni uslovi za reviziju, istina i pravda su iznad svega i treba da budu dokazani.

Očekujete li da bi revizija ponovo usijala odnose na relaciji Sarajevo – Beograd?

Nije nemoguće, imajući u vidu predsjedničke izbore u Srbiji. Vidjeli smo da postoji, prema mom mišljenju, jedna vrsta negativne, ali definitivno političke kreativnosti u Srbiji sa vozom koji je trebao ići na Kosovo, pa se od toga čitava priča napravila. Nemam nikakve sumnje da će se BiH, ničim izazvana, naći u fokusu određenih tema u okviru kampanje u Srbiji, kao što to bude i kada su izbori u Hrvatskoj. Meni je to jako žao, jer naši susjedi, iako često ispoljavaju svoju spremnost da pomognu i bar verbalno iskazuju svoje razumijevanje, u djelima to dosta često ne pokažu.

Sankcije SAD-a Dodiku i dalje su aktuelno pitanje. Očekujete li da im se pridruži i EU? Jasno pismo upozorenja stiglo je Dodiku i iz Velike Britanije?

EU u cjelini neće sasvim sigurno. Ne treba imati dileme oko toga. Međutim, zemlje pojedinačno su već sada, u skladu sa svojim zakonodavstvom i svojim običajima, pokrenule niz aktivnosti. Sama priča sa početka Dodikovog slučaja da je to potez odlazeće administracije, što je on mnogo puta ponovio kako bi sve to prikazao kao nebitno, zapravo pokazuje da to nije samo stav SAD-a, koje su iskoristile postojeće mehanizme u državi i na jasan način artikulisali svoj stav, nego taj stav imaju i evropske države. Vidjeli smo i današnje reagovanje iz Velike Britanije i vrlo jasna i nedvosmislena poruka govori da će, da li će to biti sankcije ili neka druga vrsta odnosa prema Dodiku i ljudima koji vode takvu politiku, ne samo iz RS, to će postojati u narednom periodu i to ohrbruje.

Kritikovali ste vladajuće stranke zbog situacije u BiH. Ima li ljevica, građanske stranke, patriotski blok, adekvatan odgovor na to?

Danas smo imali sjednicu Glavnog odbora SDP-a BiH, gdje je tema bila aktivnosti oko objedinjavanja ljevice ili ako malo šire posmatramo građanskog bloka ili ako još šire posmatramo onih ljudi koji se mogu nazvati bh. patriotama. Te aktivnosti teku jako dobro. Za mene je pozitivno što je veliki broj predstavnika nevladinog sektora, te akademskih građana uključuje u tu priču, bez ikakve obaveze da oni budu politički aktivni unutar stranaka. Doživljavaju tu priču kao svoju i žele dati svoj doprinos. To je za mene ohrabrujuće i vrlo je pozitivan znak u odnosu na prethodni period kome sam takođe svjedočio, gdje to nije bio slučaj. Što se tiče stranaka, bitno je da se prevaziđu eventualne sujete i da shvatimo da je BiH veća od bilo koga od nas pojedinačno i bilo koje stranke, te da zajednički radimo. Mislim da će to ići vrlo dobro i pozitivno.

(Izvor: Vijesti.ba)

Neka mladi izađu na izbore i glasaju za Bosni i Hercegovinu

Šta je to Vas, kao mladu osobu i k tome još i nježnijeg spola, opredijelilo za politiku?

Želja za promjenom je bio moj pokretač da se učlanim u SDP i krenem se baviti politikom. Jer sam shvatila kroz volonterizam u nevladinim organizacijama i međunarodnim organizacijama da se suštinske promjene događaju kroz politiku. Iskreno, bilo mi je dosta podjela u mom gradu Mostaru, pa tako i u državi, bila sam sita ispričavanja zbog jezika koji govorim i toga da su ime i prezime bitniji od toga ko je kakav čovjek. Politika je ta koja može da riješi da građani Mostara bude zaista tretiran kao građani jednog grada, a ne „grada slučaja“, kakav predznak Mostar nosi već dugi niz godina. Politika je ta koja rješava dvije škole pod jednim krovom. Sve su ovo razlozi mog političkog angažmana, kao i željom da se u ovom smjeru i školujem.

A zašto baš SDP? Postoje li tu neki obiteljski korjeni ili je to bio, jednostavno, Vaš izbor baziran na vlastitom ideološkom i inom svjetonazoru?

SDP je jedina partija u kojoj je svatko dobrodošao, bez obzira na vjeru, nacionalnost, jezik, partija u kojoj ljude veže ideja i jedinstveno. SDP je u biti jedina partija koja najviše liči na Bosnu i Hercegovinu, multietnična partija na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. Pored navedenih odgovora zašto baš SDP, dodala bi da je SDP jedina partija od svih u Bosni i Hercegovini koja odgovara mom odgoju i načinu na koje gledam na ljude. Dok svi dijele ljude na osnovu vjeroispovijesti, nacionalnosti, SDP dijeli ljude samo na dobre i loše i to je ono što su mene moji učili i u takvom me duhu odgajali, i zbog toga moj izbor SDP-a je bio logičan.

Malo je reći da je bh. politička scena turbulentna. Jeste li svjesni izazova koji su pred Vama u ovakvom političkom miljeu u našoj zemlji? Zapravo, jeste li spremni suočiti se sa, i predvidivim ali i onim nepredvidivim izazovima kojih je bilo, ima i bit će uvijek u poslu zvanom politika?

Mislim da se Bosna i Hercegovina stoji za državu sa najkompleksnijim političkim sustavom, a samim time i najturbulentnijim političkim dešavanjima na dnevnoj osnovi. Ja bih najsretnija bila kada bi bili jedna od onih država gdje se ne moramo na dnevnoj osnovi čuditi potezima vladajućih, ali tako je kako je. Uvijek, kada me pitaju kako je biti u politici, moj odgovor je: izazovno. I to sam znala i prvog dana kada sam se učlanila u političku partiju, a i danas. To je jednostavno dio ovog posla i ukoliko se želite baviti ovim poslom morate to prihvatiti i nositi se sa tim. Na izazovima testiramo sebe i vidimo koliko smo jaki, odnosno koliku podršku imamo. Meni podršku pružaju moji najbliži, prijatelji i motiviraju, članovi SDP i građani Bosne i Hercegovine.

Kako iz perspektive, ne samo potpredsjednice SDP kao opozicione stranke, nego upravo kao mlada osoba vidite sadašnji bh. politički trenutak? Ima li svjetla na kraju tunela?

Politička situacija u Bosni i Hercegovini je iz dana u dan sve gora. Ne vidim da se promijenilo ono što su nama glasači zamjerili i kaznili nas na Izborima 2014. godine. Ja sam optimista i vjerujem da ćemo se jednog dana probuditi u Bosni i Hercegovini kakvu zaslužujemo, a do tada moramo zajedno raditi i težiti tome i boriti se protiv onih koji su nas doveli u ovu situaciju.

Građani naše zemlje iz godine u godinu žive sve lošije, mnogo ih je otišlo ili želi da ide, posebno mladi-obrazovani kadrovi. Kako onda objasniti fenomen da narod i dalje, bilo na općim bilo na lokalnim izborima, još uvijek bira one koji su ga doveli u ovakvo stanje i kome se ne nazire kraj?

Upravo i ja tražim odgovor na pitanje pojave tog fenomena, ako bilo ko dođe do konkretnog odgovora molim da mi javi. Prosto mi je nevjerovatno da na svakim izborima pobjede nacionalne stranke i da dan nakon Izbora svi budu u čudu. Postavlja se onda logično pitanje: pa tko je onda glasao za te stranke, ako su svi protiv njih?

Mladi ljudi odlaze iz Bosne i Hercegovine i to je činjenica, samo u 2016. godini Bosnu i Hercegovinu je napustilo 80.000 mladih ljudi u potrazi za poslom i boljim životom. I opet se postavlja pitanje ko onda glasa i kako više može da glasa za one koji su stvorili takvu državu da iz nje idu nečija djeca, unučad koju će možda još jednom ili nijednom vidjeti. Tko će nam ostati u državi ili ćemo se samo prepustiti dobro uhodanom načinu vođenja politike nacionalnih stranaka i desnog bloka, politike zasnovane na huškaškoj politici i strahu?

Znamo za greške SDP-a i, uvjetno rečeno, bh. ljevice u proteklom razdoblju i cijenu su platili i građani ali i SDP. Naravno, ne možemo promijeniti prošlost. Ali, može li bh. ljevica, sa SDP-om načelu, donijeti neki boljitak zemlji i njenim građanima u bliskoj budućnosti? Ako može, kako može?

Nas su birači kaznili na Izborima 2014. kada smo izgubili iste te izbore. Nismo bili najbolja moguća vlast, imali smo svojih grešaka, ali smo definitivno bili bolji od ovih koji vladaju danas. Tako da smo se mi u 2015. godini posvetili unutarstranačkom uređenju i uveli demokratizaciju partije na svim nivoima organizovanja. Upravo radimo na pregovorima sa građanski orijentisanim strankama da stvorimo građanski blok kao prava alternativa desničarima. Naravno da možemo donijeti boljitak i zbog toga želimo da okupimo sve građanski orijentirane partije zajedno sa nezavisnim intelektualcima i svima onima koji nam se žele pridružiti da izvučemo BiH iz okova 1990-tih i gradimo Bosnu i Hercegovinu za sve njene građane.

Kako uvjeriti one koji uporno, iz jednog izbornog ciklusa u drugi, jednostavno ne glasaju i time na indirektan način doprinose da se održava status quo u zemlji, kako u političkom, tako i u socijalnom, ekonomskom i svakom drugom smislu?

Najveći izazov je izvesti ljude na izbore. Veliki broj ljudi ne glasa i time ne koristi svoje demokratsko pravo. Glasanjem odlučujemo u kakvoj državi želimo da živimo i to nam mora biti jasno. Nije isprika da ne postoji niko za koga bi mogli glasati, apsolutno da postoji, ako ništa dajte glas mladim ljudima i šansu da pokažu šta znaju.

Vaš i naš Mostar je de facto podijeljen grad. Vladajuće stranke pokušavaju ga godinama podijeliti i de iure. Kako mladi Mostara razmišljaju o tome? Zapravo, žive li paralelno jedni pokraj drugih ili….? Zanima li ih politika uopće?

Mlade jako malo zanima politika, politika stoji za nešto što je dosadno, teško za razgovarati. Pogrešna politika je dovela do toga da je danas Mostar „grad slučaj“. Mladi u Mostaru ili su ljuti na sve ovo što se dešava ili im je jednostavno svejedno i apsolutno ne vide izlaz. Većina mladih se bori za pristojan život, drugi odlaze, a treći uopšte i ne razmišljaju o tome. Bilo kako bilo situacija u Mostaru je nezadovoljavajuća i mora se što prije riješiti, međutim očito je da to nije u interesu glavnih nacionalnih stranaka koji vladaju gradom bez ikakve odgovornosti. Sramotno je da u 21.vijeku jedan grad nema izbore već preko osam godina i da su građani Mostara taoci ličnih interesa i politika.

Na slijedećim izborima 2018. pravo glasa imat će oni rođeni 2000. Za koga bi oni mogli glasati, u većini?

Veliki je izazov šta ponuditi tim mladim ljudima, ako uzmemo u obzir da nacionalne vladajuće stranke nas drže u okovima 1990-tih, okovima nacionalizma, rata i straha. Bojim se da ćemo 2018. opet imati malu izlaznost mladih na izbore i zbog toga je i moj zadatak kao mlade osobe koja se bavi politikom da ponudim tim mladima nešto novo i dam im motiv da izađu na izbore i svojim glasom promijene Bosnu i Hercegovinu i pomognu nam da svima da izađemo iz 1990-tih. Moj cilj i želja je da ti mladi ljudi izađu i glasaju za Bosnu i Hercegovinu, državu za sve građane, bez obzira na ime i prezime.

Na kraju, imate li neku poruku mladim ljudima, kako onima u Domovini, tako i izvan nje?

Izađite na izbore i iskoristite svoje demokratsko pravo!

(razgovarao: Bedrudin Gušić)

Bahati vođa ostao je sam

Da li je nepoštivanje odluke Ustavnog suda BiH o 9. januaru glavni razlog sankcija SAD-a predsjedniku RS-a? Mnogi izvan BiH, uključujući i rusku administraciju, ne vide ništa sporno u tom datumu. Šta za Vas ovaj datum predstavlja, s obzirom na to da ste kao prvi predsjednik Skupštine Republike BiH bili neposredan učesnik u svim mirovnim pregovorima o BiH?

Nažalost, BiH je jedina država koju praznični datumi dijele. Deveti januar 1992. godine, koji vlasti u manjem entitetu slave kao Dan RS-a, jedan je od tih datuma. Da su te vlasti pametne, a pogotovo odgovorne prema sadašnjim i budućim generacijama, pobjegle bi od tog datuma kao đavo od krsta. Zbog tog datuma stradali su mnogi Bošnjaci i Hrvati u RS-u. Vojska i policija RS-a učinile su mnoge zločine. U Srebrenici počinile genocid. Zbog tog datuma cjelokupno političko i vojno vođstvo RS-a je osuđeno na Međunarodnom sudu pravde u Haagu. Deveti januar je težak teret za RS i njegove građane, a preteška hipoteka za buduće generacije. Za Bošnjake i Hrvate nikad prihvatljiv kao praznični dan. Nerazumnim insistiranjem na tom datumu Dodik stavlja omču oko vrata RS-u.

Svakako da RS treba da ima datum koji će obilježavati kao Dan Republike, ali to ne treba biti sporni 9. januar. Republika Srpska je nastala u Daytonu 21. novembra 1995. godine, kada je prihvaćena kao entitet u BiH.
Našoj državi i svim njenim građanima je konačno potreban jedinstven zakon o državnim praznicima. Zajednički praznici integrišu društvo, bude i razvijaju patriotizam. Zbog sadašnjosti, a pogotovo zbog budućnosti, neophodno je učiniti napor i iskazati volju da se u otvorenom i iskrenom političkom dijalogu usaglase i državni i entitetski datumi kao praznici, koji će spajati, a ne razdvajati građane BiH.

Očekujete li da će i druge države, prvenstveno članice EU, slijediti primjer Sjedinjenih Američkih Država, te uvesti sankcije predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku?

Osim Rusije koja u kontinuitetu nekritički podržava Dodika, vjerujem da će jedan broj država članica EU slijediti američku administraciju. Ukoliko sankcije podrži veći broj država, to će biti jaka podrška BiH, a ujedno i jasna opomena njenim protivnicima. Međutim, za mene bi bilo mnogo važnije da domaće pravosudne institucije potez američke administracije shvate kao poziv da konačno počnu brzo i efikasno sankcionisati sve one pojedince koji ugrožavaju ustavni i pravni poredak BiH.

Kako ocjenjujete činjenicu da se uvedene sankcije odnose isključivo na jednog čovjeka?

Inspirisan duhovnim floskulama patrijarha Irineja da je RS “božija tvorevina”, Milorad Dodik je očito umislio da je on taj tvorac. Izgubivši osjećaj za realnost i siromaštvo koje ga okružuje, opčinjen je ulogom “glavnog baje” među Srbima. Ponaša se kao vlasnik RS-a i medijator odnosa u regionu. Opijen vlašću, a bahat kakav i jeste, ne uviđa da što jače vrijeđa i napada, sve više ostaje sam. Odavno je prešao crvenu liniju i postao je opasnost za mir u BiH, a prepreka stabilizaciji odnosa u regionu i zbog toga su sankcije usmjerene na njega, a ne i prema RS-u i njegovim građanima.

Može li novonastala situacija utjecati na odnose u regionu, prvenstveno BiH sa susjednom Srbijom?

Naša država trenutno prolazi kroz veoma tešku i neizvjesnu političku situaciju. Agresivna i rušilačka politika Dodika podržana prešutnom i hinjskom politikom Dragana Čovića, ugrožava mir i stabilnost. Ključ stabilnih i dobrih odnosa u regionu nalazi se u BiH. Hrvatska predsjednica nakon povratka iz SAD-a opominje da RS nije država, da se ne može tako ponašati i da je vrijeme da se spusti na zemlju. Vlastima RS-a je upućena jasna poruka, ali očekujemo i jasnu poruku Draganu Čoviću da prestane oponašati ratnog lidera HDZ-a Matu Bobana, zagovarajući njegovu etničku podjelu BiH. A srbijanski premijer Aleksandar Vučić, ukoliko iskreno želi dobre odnose između Bošnjaka i Srba i dobre odnose sa BiH, mora znati da do njih ne može doći sve dok iz Srbije dolazi podrška ovakvoj politici Milorada Dodika. Želim da vjerujem da će nakon američkih sankcija Dodiku i zvanična Srbija napraviti jasnu distancu od njegove politike i da će ići ka uspostavljanju stabilnih odnosa u regionu.

BiH je u stalnom procjepu iz-među jačanja državnih funkci-ja i pokušaja da se one uskrate. Treba li za očekivati da se tenzije u BiH smire?

Sadašnji Ustav BiH je ambivalentan. On daje dovoljno nade onima koji bi htjeli integrisati bh. društvo i državu, ali i ostavlja dovoljno prostora onima koji bi htjeli realizirati ratne ciljeve mirnim sredstvima. I upravo zbog toga postdejtonski period protiče u stalnim političkim tenzijama i sukobima. Vlasti RS-a sa Dodikom na čelu vode politiku kao igru u kojoj nema dobitka za RS ukoliko BiH kao država ne izgubi.
Zbog takvih odnosa BiH je razapeta između Daytona i Bruxellesa. Svi nas bodre i hrabre da brže koračamo prema EU, a noge nam sputane dejtonskim okovima čije ključeve drže vlasti RS-a. Bez promjene Ustava i njegovog prilagođavanja evropskim principima i standardima, nećemo moći ići naprijed. Na tom putu pomoć međunarodne zajednice, a posebno SAD-a, biće neophodna.

Može li ujedinjena ljevica promijeniti sadašnju političku sliku/stanje u BiH?

Teško je u ovakvom ustavnom uređenju i entitetski podijeljenoj BiH da građanske političke opcije naprave velike iskorake na cijelom prostoru države. Sadašnje ustavno uređenje više pogoduje nacionalnim homogenizacijama i učvršćenju sadašnjih podjela nego što afirmiše građansku svijest i političko jedinstvo. Socijaldemokratska opcija kao najprihvatljivija za bh. čovjeka, nažalost, nije iskoristila šansu koju je imala 2010. godine. Vjerujem da smo mi u SDP-u izvukli pouke iz tog perioda. Bez obzira na slabosti koje još postoje, SDP ostaje snažna socijaldemokratska matica. Demokratska fronta i Građanski savez kao rukavci odvojeni od te matice bilo bi dobro da se vrate svom izvoru. Tako ujedinjeni bili bismo puno jači. Naša stranka sa svojim lepršavim liberalizmom je nešto drugo. Oni imaju svoju publiku i kao takvi su važna karika građanskog bloka. Presudno za uspjeh političke ljevice je da shvati kako će, pored socijalnih pitanja, u ovakvoj BiH sa naglašenom nacionalnom i vjerskom komponentom podršku imati one stranke koje nađu potrebnu mjeru između nacionalnog i građanskog pitanja sa jedne strane i sekularnog i vjerskog sa druge.

(Izvor:Oslobođenje)